Podrška
Postoje dva načina na koje je Ubuntu Server Edition podržan, komercijalna podrška i podrška u zajednici. Glavnu komercijalnu podršku (i financiranje razvoja) pruža Canonical Ltd, sa razumnom cijenom ugovora podrške po desktopu ili po serveru. Za više informacija pogledajte stranicu Canonical services.
Potporu Zajednice pružaju posvećeni pojedinci i tvrtke, koje žele da Ubuntu distribucija bude najbolja moguća. Potpora je osigurana kroz više mailing lista, IRC kanala, forume, blogove, wikije, itd. Velika količina dostupnih informacija može biti porazna, ali dobar upit na tražilici obično može dati odgovor na vaša pitanja. Pogledajte stranicu Ubuntu Support za više informacija.
Zahtjevi sustava
Ubuntu Server Edition 11.10 podržava tri glavne arhitekture: Intel x86, AMD64 i ARM.
Preporučeni minimalni zahtjevi:
– RAM: 128 megabajta
– Prostor (osnovni sustav): 500 megabajta
– Prostor (svi zadaci instalirani): 1 gigabajt
Server Edition pruža zajedničku bazu za sve vrste poslužiteljskih aplikacija. To je minimalistički dizajn, koji pruža platformu za željene usluge, kao što su file /print usluge, web hosting, e-mail hosting, itd.
Zahtjevi za UEC su malo drugačiji za Front End zahtjeve pogledajte odjeljak pod nazivom “Front End zahtjevi”, a za UEC Node pogledajte odjeljak pod nazivom “Node zahtjevi”.
Server i Desktop razlike
Postoji nekoliko razlika između izdanja Ubuntu Server Edition i Ubuntu Desktop. Treba napomenuti da oba izdanja koriste iste apt repozitorije, čineći jednako lakim instalirati server aplikacije na Desktop Edition kao što je na Server Edition.
Razlike između dva izdanja su nedostatak X Window okoliša u Server Edition, instalacija, te različite opcije kernela.
Kernel Razlike:
– Server Edition koristi Deadline I / O scheduler umjesto CFQ schedulera, kojeg koristi Desktop Edition.
– Preemption je isključen u Server Edition.
– Timer interrupt je 100 Hz u Server Edition i 250 Hz u Desktop Edition.
Kada koristite 64-bitnu verziju Ubuntu na 64-bitnim procesorima niste ograničeni prostorom za adresiranje memorije.
Da biste vidjeli sve opcije za kernel konfiguraciju možete pregledati /boot/config-3.0.0-server. Linux Kernel in a Nutshell(http://www.kroah.com/lkn/) je dobar izvor mogućih opcija.
Stvaranje sigurnosne kopije
Prije instaliranja Ubuntu Server Edition trebalo bi osigurati sve podatke na sustavu.
Ako ovo nije prvi put da je operativni sustav instaliran na vašem računalu, vjerojatnije je da ćete morati ponovno particionirati disk kako bi napravili mjesta za Ubuntu.
Svaki put kada particionirate vaš disk, morate biti spremni izgubiti sve što je na disku, bilo da ste napravili pogrešku ili je nešto pošlo po zlu tijekom particioniranja. Programi koji se koristei u instalaciji su prilično pouzdani, većina se upotrebljava godinama, ali svejedno mogu destruktivno djelovati.
Instalacija s CD-a
Osnovni koraci za instalaciju Ubuntu Server Edition s CD-a, isti su kao za instaliranje bilo kojeg operativnog sustava s CD-a. Za razliku od Desktop Edition, Server Edition ne uključuje grafički instalacijski program. Umjesto toga, Server Edition koristi proces temeljen na izborničkoj konzoli.
– Prvo preuzmite i spržite odgovarajuću ISO datoteku s Ubuntu stranice(http://www.ubuntu.com/download/server/download).
– Dignite sustav s CD-ROM pogona.
– U boot promptu odaberite jezik.
– U glavnom izborniku za podizanje sustava postoje neke dodatne opcije za instalaciju Ubuntu Server Edition. Možete instalirati osnovni Ubuntu Server, provjeriti CD-ROM za oštećenja, provjeriti RAM sustava, podići s prvog tvrdog diska, ili spašavati slomljen sustav. Ostatak ovog odjeljka će obuhvatiti instalaciju osnovnog Ubuntu Servera.
– Instalacija pita za jezik koji ćete koristiti. Nakon toga, od vas se traži da odaberete lokaciju.
– Nakon toga postupak instalacije počinje tražiti vašu tipkovnicu. Možete zatražiti instaler da pokuša ju automatski otkrije, ili ju možete ručno odabrati s popisa.
– Instaler onda otkriva konfiguraciju hardvera i konfigurira mrežne postavke putem DHCP. Ako ne želite koristiti DHCP na sljedećem zaslonu odaberite “Natrag”, pa imate opciju “Ručna konfiguracija mreže”.
– Dalje, instalacijski program traži hostname sustava i vremensku zonu.
– Možete birati između nekoliko opcija za konfiguriranje hard disk izgleda. Nakon toga bit ćete upitani na koji disk ćete instalirati. Možete dobiti potvrdu prije prepisivanja particijskih tablica ili postavljanje LVM, ovisno o izgledu diska. Ako odaberete LVM, od vas će biti zatraženo da odredite veličinu root logičkog volumena.
– Zatim se instalira osnovni Ubuntu sustav.
– Postavlja se novi korisnik, koji će imati root pristup preko sudo naredbe.
– Nakon što je korisnik postavljen, od vas će biti zatraženo da šifrirate home direktorij.
– Sljedeći korak u procesu instalacije je da odlučite kako želite ažurirati sustav.
Postoje tri opcije:
– Nema automatskog ažuriranja: to zahtijeva od administratora da se prijavite u stroj i ručno instalira ažuriranja.
– Instalirajte sigurnosne nadopune automatski: će instalirati unattended-upgrades paket, koji će instalirati sigurnosna ažuriranja, bez intervencije administratora.
– Upravljanje sustavom s Landscape: Landscape je plaćena usluge iz Canonicala, koja pomaže upravljanje Ubuntu strojevima. Pogledajte Landscape stranicu(http://www.canonical.com/projects/landscape) za detalje.
– Sada imate mogućnost instalirati ili ne instalirati nekoliko paketa zadataka. Također, postoji mogućnost pokretanja aptitude za odabir određenih pakete za instalaciju.
– Konačno, posljednji korak prije nego što ponovno podignete sustav je podesiti sat na UTC.
Ako u bilo kojem trenutku tijekom instalacije niste zadovoljni zadanim postavkama, koristite “Natrag” funkciju u bilo kojem trenutku, za detaljni instalacijski izbornik, koji će vam omogućiti da promijenitie zadane postavke.
U nekom trenutku tijekom procesa instalacije možda ćete želite pročitati zaslon pomoći instalacijskog sustava. Da biste to učinili, pritisnite F1.
Paketi
Tijekom instalacije Server Edition imate mogućnost ugradnje dodatnih paketa s CD-a. Paketi su grupirani prema vrsti usluga koje pružaju:
– DNS server: Odabir BIND DNS poslužitelja i dokumentacije.
– LAMP server: Odabir gotovog Linux/Apache/MySQL/PHP poslužitelja.
– Mail server: Ovaj zadatak odabire niz paketa korisnih za mail server sustav opće namjene.
– OpenSSH server: Odabir paketa potrebnih za OpenSSH server.
– PostgreSQL database: Ovaj zadatak odabire klijent i poslužiteljske pakete za PostgreSQL bazu podataka.
– Print server: Ovaj zadatak postavlja vaš sustav da bude poslužitelj za ispis.
– Samba File server: Ovaj zadatak postavlja vaš sustav da bude Samba file server, što je posebno pogodno u mrežama s Windows i Linux sustavima.
– Tomcat Java server: Instalira Apache Tomcat i potrebne ovisnosti.
– Virtual Machine host: Uključuje pakete potrebne za pokretanje KVM virtualnih strojeva.
– Ručno odaberite pakete: Pokreće aptitude omogućujući vam pojedinačni odabir paketa.
Instaliranje grupa paketa se ostvaruje korištenjem tasksel alata. Jedna od važnih razlika između Ubuntu (ili Debian) i drugih GNU/Linux distribucija je da, kada je instaliran, paket je također konfiguriran na razumne zadane postavke, eventualno nudeći dodatne potrebne podatke. Isto tako, prilikom instaliranja zadataka, paketi nisu samo instalirani, nego i konfigurirani da pruže potpuno integrirane usluge.
Nakon završetka instalacije možete vidjeti popis dostupnih zadataka unosom sljedećeg retka u Terminala:
tasksel –list-tasks
Izlaz će izbaciti popis zadataka iz drugih Ubuntu distribucija, kao što su Kubuntu i Edubuntu. Imajte na umu da možete pozvati tasksel naredbu samu po sebi, što će dovesti izbornik različitih zadataka koje imate na raspolaganju.
Možete pregledati popis paketa koji su instalirani određenim zadatkom koristeći –task-packages opciju. Na primjer, za popis paketa instaliranih DNS Server zadatkom unesite sljedeće:
tasksel –task-packages dns-server
Izlaz bi trebao izbaciti:
bind9-doc
bind9utils
bind9
Također, ako niste instalirali jedan od zadataka tijekom procesa instalacije, ali se, recimo, odlučite da vaš novi LAMP server bude i DNS poslužitelj, jednostavno ubacite instalacijski CD i u Terminal unesite:
sudo tasksel install dns-server
Nadogradnja
Postoji nekoliko načina za nadogradnju od jednog Ubuntu izdanja na drugo.
Preporučena metoda je:
do-release-upgrade
Preporučeni način za nadogradnju Server Edition instalacije je korištenje do-release-upgrade alata. Kao dio update-manager-core paketa, nema grafičkih zavisnosti i instaliran je po defaultu.
Sustavi zasnovani na Debianu se također mogu nadograditi pomoću apt-get dist-upgrade. Međutim, koristeći do-release-upgrade se preporučava, jer ima sposobnost da obrađuje konfiguraciju sustava ponekad potrebnu između izdanja.
Za nadogradnju na novije izdanje, upišite u Terminal:
do-release-upgrade
Također je moguće koristiti do-release-upgrade nadograditi na razvojnu verziju Ubuntua. Da biste to ostvarili, koristite -d prekidač:
do-release-upgrade -d
Upozorenje: Nadogradnja na razvojno izdanje se ne preporučuje za proizvodna okruženja.
Napredna instalacija
Softverski RAID
Redundantno polje neovisnih diskova “RAID”(Redundant Array of Independent Disks) je metoda koja koristeći više diskova pruža različita stanja za povećavanje pouzdanosti podataka i/ili povećanje input/output performansi, ovisno o RAID razini. RAID je implementiran ili u softveru (gdje se operativni sustav zna za oba pogona i aktivno održava oboje) ili u hardveru (gdje poseban kontroler uvjerava OS da postoji samo jedan pogon i održava pogone “nevidljivima”).
RAID softver uključen u trenutne inačice Linuxa (i Ubuntu) temelji se na ‘mdadm’ driveru i radi jako dobro, bolje čak i od mnogih takozvanih “hardver” RAID kontrolera. Ovo poglavlje će vas voditi kroz instalaciju Ubuntu Server Edition pomoću dvije RAID1 particije na dva fizička tvrda diska, jedan za /, a drugi za swap.
Particioniranje
Slijedite korake instalacije sve dok ne dođete particioniranja diskova, a zatim:
– Odaberite ručno (Manual) kao metodu particioniranja.
– Odaberite prvi hard disk, i složite se sa “Stvoriti novu praznu particijsku tablicu na ovom uređaju?”.
– Ponovite ovaj korak za svaki disk za koji želite da bude dio RAID polja.
– Odaberite “Slobodni prostor”(FREE SPACE) na prvom pogonu, a zatim odaberite “Kreirajte novu particiju”(Create a new partition).
– Zatim odaberite veličinu particije. Ova particija će biti swap particija, a opće pravilo za swap veličinu je dva puta RAM. Unesite veličinu particiju, a zatim odaberite primarna(Primary), a zatim početak(Beginning).
Veličina swap-a od dva puta dostupnog kapaciteta RAM-a, ne mora uvijek biti poželjna, pogotovo na sustavima s velikim količinama RAM-a. Izračun veličina swap particije za poslužitelje jako ovisi o tome kako će se sustav koristiti.
– Odaberite “Upotrijebi kao:”(Use as:) liniju na vrhu. Po defaultu to je “EXT4 journaling datotečni sustav”, te ga zato promijenite u “fizički obujam za RAID”(physical volume for RAID), a zatim “Gotovo postavljanje particija”(Done setting up partition).
– Za / (root) particiju ponovno odaberite “Slobodni prostor” na prvom pogonu, a onda “kreirajte novu particiju”.
– Iskoristite ostatak slobodnog prostora na disku i odaberite Nastavi(Continue), onda Primarna(Primary).
– Kao i kod swap particije, odaberite “Upotrijebi kao:”(Use as:) liniju na vrhu, promjenite na “fizički obujam za RAID”. Također odaberite “Bootable flag:” redak da biste promijenili vrijednost na “On”(uključeno). Zatim odaberite “Gotovo postavljanje particija”.
– Ponovite potrebne korake za drugi disk i particije.
RAID konfiguracija
Nakon postavljanja particija, polja su spremna za konfiguraciju:
– Povratak u glavnu “Particioniranje diskova” stranicu, odaberite “Konfiguriraj Softverski RAID”(Configure Software RAID) na vrhu.
– Odaberite “Da” za pisanje promjena na disk.
– Odaberite “Create MD device”.
– Za ovaj primjer, odaberite “RAID1”, ali ako koristite različite postavke, možete izabrati odgovarajuću vrstu (RAID0 RAID1 RAID5).
Da biste mogli koristiti RAID5 trebate barem tri pogona. Za korištenje RAID0 ili RAID1 obavezna su samo dva pogona.
– Unesite broj aktivnih uređaja “2”, odnosno iznos tvrdih diskova koje imate za polje, a zatim odaberite “Nastavi”.
– Zatim unesite broj rezervnih uređaja(spare devices) “0” po defaultu, a zatim odaberite “Nastavi”.
– Odaberite koje ćete particije koristiti. Općenito, one će biti sda1, sdb1, sdc1, itd. Brojevi su obično isti, a različita slova odgovaraju različitim tvrdim diskovima.
– Za swap particiju izabrati sda1 i sdb1. Odaberite “Nastavi” kako bi prešli na sljedeći korak.
– Ponovite potrebne korake za / (root) particiju odabirom sda2 i sdb2.
– Kada ste gotovi odaberite “Finish”.
Formatiranje
Sada biste trebali imati popis tvrdih diskova i RAID uređaja. Sljedeći korak je formatiranje i postavljanje točki montiranja za RAID uređaje. Tretirajte RAID uređaj kao lokalni tvrdi disk, formatirajte i montirjte u skladu s tim.
– Odaberite “#1” pod “RAID1 device #0” particijom.
– Odaberite “Use as:”. Zatim odaberite “Swap prostor”, zatim “Gotovo postavljanje particija”.
– Zatim odaberite “#1” pod “RAID1 device #1” particijom.
– Odaberite “Use as:”. Zatim odaberite “EXT4 journaling datotečni sustav”.
– Zatim odaberite “točka montiranja” i odaberite “/ – root datotečni sustav.” Promjenite bilo koje druge opcije prema potrebi, a zatim odaberite “Gotovo postavljanje particija”.
– Konačno, odaberite “Završiti particioniranje i pisati promjene na disk”(Finish partitioning and write changes to disk).
Ako se odlučite smjestiti root particiju na RAID polje, instaler će vas pitati želite li bootanje u degradirano stanje. Vidi odjeljak pod nazivom “Degradirani RAID” za daljnje detalje.
Postupak instalacije nastaviti normalno.
Degradirani RAID
U nekom trenutku u životu računala, može doći do kvara diska. Kada se to dogodi, koristeći softverski RAID, operativni sustav će postaviti polje u ono što je poznato kao degradirano stanje.
Ako je polje postalo degradirano, zbog mogućnosti korupcije podataka, po defaultu Ubuntu Server Edition će se ponovo pokrenuti na initramfs nakon trideset sekundi. Nakon što je initramfs dignut, imate petnaest sekundi da odaberete mogućnost dizanja sustava, ili da pokušate ručni oporavak. Dizanje na initramfs može, ali i ne mora biti željeno ponašanje, pogotovo ako je stroj na udaljenom mjestu(remote location). Dizanje u degradirano polje može se konfigurirati na nekoliko načina:
– dpkg-reconfigure program se može koristiti za konfiguriranje zadanog ponašanja, a tijekom procesa bit ćete upitani o dodatnim postavkama koje se odnose na polje, kao što su praćenje, e-mail obavijesti, itd. Za preustroj mdadm unesite sljedeće:
sudo dpkg-reconfigure mdadm
– dpkg-reconfigure mdadm proces će promijeniti /etc/initramfs-tools/conf.d/mdadm konfiguracijsku datoteku. Datoteka ima prednost u mogućnosti da unaprijed konfigurira ponašanje sustava, a može se i ručno urediti:
BOOT_DEGRADED = true
Konfiguracijsku datoteku možete nadjačati koristeći kernel argument.
Korištenje Kernel argumenta će također omogućiti sustavu dizanje u degradiranom polju:
– Kada se server diže pritisnite Shift za otvaranje Grub izbornika.
– Pritisnite e za uređivanje svojih kernel opcija.
– Pritisnite strelicu prema dolje kako biste označili kernel liniju.
– Dodaj “bootdegraded=true” (bez navodnika) na kraj linije.
– Pritisnite Ctrl+X za dizanje sustava.
Nakon što je sustav podignut možete ili popraviti polje (pogledajte odjeljak pod nazivom “RAID održavanje” za detalje), ili kopirati važne podatke na drugo računalo zbog velikog hardverskog kvara.
RAID održavanje
mdadm uslužni program se može koristiti za prikaz statusa polja, dodavanje diskova u polje, uklanjanje diskova, itd.:
– Za prikaz statusa polja, unesite:
sudo mdadm -D /dev/md0
-D govori mdadm da prikaže detaljne informacije o /dev/md0 uređaju. Zamijenite /dev/md0 s odgovarajućim RAID uređajem.
– Za prikaz statusa diska u polju:
sudo mdadm -E /dev/sda1
Izlaz je vrlo sličan mdadm -D naredbi, podesite /dev/sda1 za svaki disk.
– Ako disk ne uspije i treba biti uklonjen iz polja, unesite:
sudo mdadm –remove /dev/md0 /dev/sda1
Promjenite /dev/md0 i /dev/sda1 na odgovarajući RAID uređaj i disk.
– Slično tome, da biste dodali novi disk:
sudo mdadm –add /dev/md0 /dev/sda1
Ponekad se disk može promijeniti u “faulty”(neispravan) stanje, iako nije ništa krivo s fizičkim diskom. Tada obično valja ukloniti pogon iz polja, a onda ga ponovo dodati. To će uzrokovati da se pogon ponovno sinkronizira s poljem. Ako se pogon neće sinkronizirati s poljem, to je dobar pokazatelj hardverskog kvara.
/proc/mdstat datoteka također sadrži korisne informacije o RAID uređajima sustava:
cat /proc/mdstat
Personalities : [linear] [multipath] [raid0] [raid1] [raid6] [raid5] [raid4] [raid10]
md0 : active raid1 sda1[0] sdb1[1]
10016384 blocks [2/2] [UU]
unused devices: <none>
Sljedeća naredba je odlična za gledanje statusa sinkronizacije pogona:
watch -n1 cat /proc/mdstat
Pritisnite Ctrl + C za zaustavljanje naredbe watch.
Ako trebate zamijeniti neispravan disk, nakon što je pogon zamijenjen i sinkroniziran, grub će trebat biti instaliran. Da biste instalirali grub na novi disk, unesite sljedeće:
sudo grub-install /dev/md0
Zamijenite /dev/md0 s odgovarajućim nazivom uređaja polja.
Tema RAID polja je složena zbog mnoštva načina na koje RAID može biti konfiguriran. Molimo pogledajte slijedeće linkove za više informacija:
– Ubuntu Wiki Članci za RAID
– Softverski RAID HOWTO
– Upravljanje RAID-om na Linuxu
Logical Volume Manager (LVM)
Logical Volume Manager, ili LVM, administratorima omogućuje stvaranje logičkih volumena iz jednog ili više fizičkih tvrdih diskova. LVM volumeni mogu biti izrađeni i na softverskim RAID particijama, kao i na standardnim particijama, koje se nalaze na jednom disku. Volumeni također mogu biti i produženi(extended), dajući veću fleksibilnost sustavima, kako se zahtjevi mijenjaju.
Pregled
Nuspojava LVM-ove snage i fleksibilnosti je veći stupanj komplikacija. Prije zaranjanja u proces LVM instalacije, najbolje se upoznati s nekim terminima:
– Physical Volume (PV): fizički tvrdi disk, disk particija ili softverska RAID particija, formatirana kao LVM PV.
– Volume Group (VG): sastoji se od jednog ili više fizičkih volumena. VG se može produžiti dodavanjem više PV-a. VG je kao virtualni disk, od kojeg je izrezano jedan ili više logičkih volumena.
– Logical Volume (LV): slično particiji u ne-LVM sustavu. LV je formatiran sa željenim datotečnim sustavom (EXT3, XFS, JFS, itd.), a onda je na raspolaganju za montažu i pohranu podataka.
Instalacija
Kao primjer ovaj odjeljak pokriva instalaciju Ubuntu Server Edition sa /srv postavljenim na LVM volumen. Tijekom početne instalacije samo jednom fizički obujam (PV) će biti dio Volume Group (VG). Drugi PV će biti dodan nakon instalacije da pokažemo kako se VG može produljiti.
Postoji nekoliko mogućnosti instalacije za LVM, “Guided – use the entire disk and setup LVM” koji će vam omogućiti i da dodijelite dio raspoloživog prostora za LVM, “Guided – use entire and setup encrypted LVM”, ili Ručno postavljanje particije i konfiguracija LVM. U ovom trenutku jedini način za konfiguriranje sustava i sa LVM, i sa standardnim particijama, tijekom instalacije, je koristiti ručni pristup:
– Slijedite korake instalacije sve dok ne dođete do koraka particioniranja diskova, a zatim:
– Na “Partition Disks” zaslonu odaberite “Manual”(ručno).
– Odaberite tvrdi disk i na sljedećem zaslonu odaberite “Da” za “Stvori novu praznu particijsku tablicu na ovom uređaju”(Create a new empty partition table on this device).
– Zatim stvorite standardne /boot, swap, i / (root) particije s kojim god želite datotečnim sustavom.
– Za LVM /srv, stvorite novu logičku particiju. Zatim promijenite “Use as” u “fizički obujam za LVM”(physical volume for LVM), zatim “Gotovo postavljanje particija”.
– Sada odaberite “Configure the Logical Volume Manager” na vrhu i odaberite “Da” za pisanje promjena na disk.
– Za “LVM configuration action” na sljedećem zaslonu, odaberite “Create volume group”. Unesite naziv za VG, kao što su vg01, ili nešto više opisno. Nakon unosa imena, odaberite particiju konfiguriranu za LVM i odaberite “Nastavi”.
– Ponovo na “LVM configuration action” zaslonu odaberite “Create logical volume”. Odaberite novonastali volume group, a zatim unesite naziv za novi LV, na primjer srv budući da je to namijenjena točku montiranja. Zatim odaberite veličinu, koja može biti cijela particija, jer uvijek može biti produžena kasnije. Odaberite “Finish” i trebali biste se vratiti na glavni “Particioniranje diskova” zaslon.
– Sada dodajte datotečni sustav na novi LVM. Odaberite particiju pod “LVM VG vg01, LV srv”, ili koje god ste ime odabrali, u odabiru Use as. Postavite datotečni sustav kao obično, odabirom /srv kao točke montiranja. Kad ste gotovi, odaberite “Gotovo postavljanje particija”.
– Konačno, odaberite “Završi particioniranje i zapiši promjene na disk”(Finish partitioning and write changes to disk). Zatim potvrdite promjene i nastavite s ostatkom instalacije.
Postoje neki korisni alati za pregled informacija o LVM:
– pvdisplay: prikazuje podatke o fizičkim volumenima.
– vgdisplay: prikazuje podatke o grupama volumena.
– lvdisplay: prikazuje podatke o logičkim volumenima.
Produžavanje grupa volumena
Nastavljajući sa srv kao primjerom LVM volumena, ovaj odjeljak opisuje dodavanje drugog tvrdog diska, stvaranje fizičkog volumena (PV), njegovo dodavanje na grupu volumena (VG), produžavanje logičkog volumena srv i konačno proširenje datotečnog sustava. Ovaj primjer pretpostavlja da je drugi tvrdi disk dodan sustavu. U ovom primjeru, taj tvrdi disk će biti imenovan /dev/sdb, a mi ćemo koristiti cijeli disk kao fizički volumen (možete izabrati da stvorite particije i koristite ih kao različite fizičke volumene)
Pobrinite se da već nemate /dev/sdb prije izdavanja naredbe u nastavku. Mogli biste izgubiti neke podatke, ako primjenite te naredbe na disk koji nije prazan.
– Prvo, stvorite fizički volumen, u terminalu:
sudo pvcreate /dev/sdb
– Sada proširite grupu volumena (VG):
sudo vgextend vg01 /dev/sdb
– Koristite vgdisplay da saznate fizičke podatke – slobodni PE/veličinu (veličina koju možete dodijeliti). Mi ćemo pretpostaviti slobodnu veličinu 511 PE (ekvivalent 2GB sa PE veličine 4MB) i koristit ćemo cijeli slobodni prostor koji je na raspolaganju. Koristite svoj vlastiti PE i/ili slobodni prostor.
Logički volumen (LV) sada se može produžiti različitim metodama, mi ćemo samo vidjeti kako koristiti PE za proširivanje LV:
sudo lvextend /dev/vg01/srv -l +511
-l opcija omogućuje LV da se proširi pomoću PE. -l opcija omogućuje LV da se proširi pomoću Meg, Gig, Tera, itd. bajtova.
– Iako ste trebali biti u mogućnosti proširiti ext3 datotečni sustav ili ext4 bez da ih prvo odmontirate, može biti dobra praksa da se ipak prvo demontira i provjeri datotečni sustav, tako da ne zabrljate sve, a kada želite smanjiti logički volumen demontiranje je obavezno.
Sljedeće naredbe su za EXT3 ili EXT4 datotečni sustav. Ako koristite neki drugi datotečni sustav postoje drugi dostupni alati.
sudo umount /srv
sudo e2fsck -f /dev/vg01/srv
-f opcija e2fsck forsira provjeru, čak i ako sustav izgleda čist.
– Konačno, promijenite veličinu datotečnog sustava:
sudo resize2fs /dev/vg01/srv
– Sada montirajte particiju i provjerite njezinu veličinu.
mount /dev/vg01/srv /srv && df -h /srv
Više informacija:
– Ubuntu Wiki LVM članak
– LVM HOWTO
– Upravljanje diskovnim prostorom sa LVM
– fdisk priručnik
Volim Ubuntu 